Održivi razvoj i polimerni materijali

Autori

  • Slobodan Jovanović University of Belgrade, Faculty of Technology and Metallurgy, Serbia Author
  • Jasna V. Džunuzović University of Belgrade, Institute of Chemistry, Technology and Metallurgy - IChTM, Serbia Author https://orcid.org/0000-0003-0681-9781

DOI:

https://doi.org/10.30544/RSD12

Ključne reči:

održivi razvoj, polimerni materijali

Apstrakt

U poslednjih dvadesetak godina došlo je do naglog porasta primene polimernih materijala u praktično svim oblastima ljudskih delatnosti, a naročito za izradu ambalaže. I pored toga, u svetu, a i kod nas, dosta često se čuju ideje da polimerni materijali zadovoljavaju sve tehničke i ekonomske uslove, ali zbog toga što ne mogu da se uklope u kružni tok materije u prirodi oni zagađuju životnu sredinu i samim tim ne zadovoljavaju ekološke kriterijume, pa ih ne treba koristiti npr. za izradu ambalaže, a naročito ne ambalaže za pakovanje životnih namirnica. U prvom delu ovoga rada ukazano je na razloge koji su doveli do zagađenja naše planete zemlje i šta se čini u cilju očuvanja životne sredine i prihvatanju i uvođenju u život ideje o održivom razvoju. U drugom delu rada je na izabranim primerima pokazano koliki doprinos održivom razvoju se ostvaruje primenom polimernih materijala na bazi fosilnih ili obnovljivih sirovina. Pokazano je takođe da se recikliranjem polimernog otpada u nove materijale i sirovine ili njegovim sagorevanjem mogu ostvariti značajne uštede u sirovinama i energiji i tako dodatno doprineti održivom razvoju. Pored toga, polimerni materijali su značajno uticali na ubrzan razvoj velikog broja tehnologija, kao što su npr: tehnologija proizvodnje transportnih sredstava, građevinarstva, elektronike i elektrotehnike, grafičke tehnike, tekstila, sportske opreme i tako na jedan specifičan način doprineli smanjenoj potrošnji sirovina, energije i emisije CO2. Na osnovu prikazanih podataka može se zaključiti da su polimerni materijali ekološki materijali i da je to jedan od razloga što je za polimerne materijale za sledećih dvadeset godina predviđen godišnji porast proizvodnje od 4 do 8 %.

Reference

*** (2000) Nachhaltige zukunftsverträgliche Chemie. Frankfurt: Verband der Chemischen Industri

*** UN Department of Economic and Social Affairs. Division for Sustainable Development, http://www.un.org./esa/sustdev

*** (2011) PlasticsEurope. Grafiken zur Wirtschaftspressekonferenz, Mai

*** Denkstatt Experten Studie: Die Auswirkung von Kunststoffen auf Energieverbrauch und Treibhausgas emissionen in Europa. http://www.denkstatt.at

Baumast, A., Pape, J., ur. (2001) Betriebliches Umweltmenagement. Stuttgart: Eugen Ulmer Verlag

Bergmaier, J., Washüttl, M., Wepner, B. (2010) Prüfpraxis für Kunststoffverpackungen. Hamburg: Behrs Verlag GmbH, 2.Auflage

Huckestein, B., Plesnivy, T. (2000) Chemie in unserer Zeit, 34(5): 276

https://doi.org/10.1002/1521-3781(200010)34:5<276::AID-CIUZ276>3.0.CO;2-Q

Johnke, B., Scheffran, J., Abfall, S.K. (2004) Energie und Klima. Berlin: Erich Schmidt Verlag

Jovanović, S. (1999) Hemijska industrija, 53, 31

Kosmidis, V., Achillas, D., Karayannidis, G. (2001) Macromolecular Materials and Engineering, 286, 640

https://doi.org/10.1002/1439-2054(20011001)286:10<640::AID-MAME640>3.0.CO;2-1

Neosys, A.G. Entwicklung von CO2: Handelsprojekten. http://www.neosys.ch

Schmidt-Bleek, S. (1994) Wieviel Umwelt braucht der Mensch?. Berlin: MIPS - Das Maß für ökologisches Wirtschaften

https://doi.org/10.1007/978-3-0348-5650-8

Wolters, J., Marwick, K., Regel, K., Lackner, V., Schefer, B. (1997) Kunststoff Recycling. Munchen-Wien: Carl Hanser Verlag

##submission.downloads##

Objavljeno

2011-12-15

Broj časopisa

Rubrika

Articles